Istospolno prijateljstvo - "paket classic"
Podrazumjeva blizak odnos komunikativne prirode dviju istospolnih (heteroseksualno orijentiranih) osoba, temeljen na zajedničkim stavovima, shvaćanjima i međusobnoj potpori.

Heteroseksualno prijateljstvo – " muško-žensko" prijateljstvo
Oko tog pojma se "lome koplja". Žena i muškarac mogu biti prijatelji u klasičnom smislu shvaćanja prijateljstva, ako među njima definitivno ne postoji seksualna privlačnost. Tada bi to trebalo biti isto kao da imate i istospolno prijateljstvo. Kažem "trebalo", jer obično nismo u stanju svjesno ocijeniti osjećamo li i najmanju seksualna privlačnost prema prijatelju suprotnog spola, jer je priroda različitih spolova uvjek takva da se međusobno "privlače". Iako se osobe često izjasne da imaju heteroseksualno prijateljstvo u kojem ne postoji seksualna privlačnost, to nije tako. Razloga ima puno, najčešći je da se poštede "ljubomore" svog partnera. Uvjeravaju sebe da je to ionako sve "benigno" i zašto onda svog partnera "opterećivati" time. Radi se zapravo o procesu zbližavanja koje se iz racionalnih razloga zaustavlja taman pred granicu kada prijateljstvo prelazi u "nešto veće". Ako se "nešto veće" i dogodi, racionalni razlozi će prevladati i oni mogu održati razinu takvog "prijateljstva" s tim da imaju, tobože, "tajnu koja ih čvrsto i suptilno veže". Ne treba se zavaravati, u pitanju je zapravo seksualna privlačnost koja nije dovoljno jaka da prekine postojeću bračnu vezu. Žene u stalnoj vezi definitivno prednjače u održavanju takve vrste prijateljstva (čast izuzecima). U stanju su rastezati i "kilaviti" brojne takve relacije i praviti se kao da pojma nemaju o čemu se tu radi. Ne žele ih prekidati jer im održavanje istih jako godi egu (vidi link "nabacivanje i navlačenje").
Muškarci većinom ne vjeruju u muško-ženska prijateljstva. Često izjašnjavanje da zapravo žele s nekom ženskom osobom biti prijatelj je većinom samo "dobijanje na vremenu", da zavedu takvu osobu i da im ne daju razlog da budu odbijeni. Oko toga dvoje ljudi u vezi najviše "lome koplja", jer žena obično uvjerava svog muškarca kako tu "nema ništa", ali zapravo "kemija" ipak postoji. Pitanje je samo koliko je osoba kojoj to smeta "tolerantna" i mora procjeniti da li više dobija ili gubi ako ide na istjeravanje situacije "do kraja". Bez obzira na posljedice uvjek prije podržavam opciju "do kraja", nego pasivan pristup koji samo odgađa rješavanje cijele situacije. Ukoliko ste tolerantni na takve pojave, vjerovatno ni vama nije previše stalo do veze koju imate ili uz to imate iste ili slične relacije sa drugim osobama. Muško-žensko prijateljstvo, ukoliko je makar nekad postojala kemija, je uvijek "tempirana bomba" za svaku vezu i može postati kontradiktorna. Zašto? Zato što prijateljstvo podrazumjeva međusobno pomaganje. Kako tada heteroseksualni prijatelji postupaju kada jedan u nekoj od svojih "teških" trenutaka od drugog zatraži pomoć u obliku "prijateljskog" seksa? Treba li pružiti takvu pomoć?
Kako razlikovati prijateljstvo od "prijateljstva"? Pa vrlo jednostavno, čak ni ne morate znati dijaloge vašeg partnera sa "trećom" osobom, dovoljno ih je samo - vidjeti. Govor tijela, mimika, gestikulacija daju jasan odgovor na zadano pitanje. Što se tiče braka, trenutak kada bračni partner nađe takvu osobu, to je znak da zapravo nešto u braku ne valja. Ako se zbliži sa takvim "prijateljem" i ne kaže to bračnom partneru, znači ujedno da je takvog prijatelja partner postavio/la "iznad" svog supružnika. Tu apsolutno podržavam stav da dvoje ljudi u braku trebaju imati tako dobro razvijen odnos da mogu jedan drugome SVE reći.