Puno je razina na kojoj dvoje ljudi različitog spola mogu imati seksualnu vezu (vidi link "pitanje prevare"), među početnima su one u kojima još nije ostvaren nikakav fizički kontakt. Od toga, na početku je sigurno primjer trenutka kada vam se pogledi susretnu (tzv. "eye contact") i dođe do prve "razmjene informacija". Može trajati kratko, sekundu, igrom slučaja se više nikad ponovo ne susretnete, a može biti početak duge veze. Krajnja razina je zasigurno prava ljubav. Već ste u vezi sa nekom osobom, pitate se, na kojoj razini cijele skale međuljudskih odnosa pripada vaša? Odgovor znate samo vi, a da bi ste ga pronašli morate biti iskreni prema sebi.
Može li postojati heteroseksualna veza koja je zasnovana samo na seksu? Moj odgovor je jasno ne! Zašto? Zato jer svaka takva veza nikad nije samo seks. Takve su veze obično "paralelne", i ako ih i vi imate, vjerovatno ste već u braku. Da ste kojim slučajem slobodni, postoji li razlog zašto ne biste s tom osobom mogli biti i u braku? Da, mogli biste, ali, da li tu osobu istinski volite, vjerovatno ne, jer takvu vezu može ponovo ugroziti opet nekakva treća osoba. Kada budete imali osjećaj da vezu u kojoj ste, je tako jaka da vas nijedna druga osoba suprotnog spola neće moći pokolebati, tada imate šanse da vam se dogodila prava ljubav.
Za ostvariti bračnu vezu, prema onome kako nam to današnje društvo želi prikazati, nije potrebno uopće puno. Pih, dovoljno je dvoje ljudi koji se uzajamno toleriraju i racionalna odluka da u bračnu vezu iz određenog razloga žele ući. Dakle, ne da nije potrebna ljubav, nego je moguća čak i određena razina netrpeljivosti, koja zbog naučene tolerantnosti nikad ne dolazi do izražaja. Brak je tako poželjna pojava, pa, dovraga, u brak morate ući, svi vaši kolege i prijatelji su to već učinili, što ne biste i vi. Vidite kako im je dobro, nasmijana lica, evo na putu im je drugo dijete, kupuju se nova dječja kolica na tri kola i amortizerima, ulazi se u novi kredit..
Nekada davno, iz vremena naših prabaka i pradjedova, brakove su ugovarali roditelji, kao nekakav sporazum dviju obitelji, i unatoč tome, takav brak bi znao trajati cijeli životni vijek i bio bi ocjenjen kao "uspjeli" brak. Ali, da li je to ono što zaista želite sebi priuštiti? Danas su međuljudski odnosi prilično napredovali, kao i razina svijesti o braku. Danas je sve više ljudi koji su na vrijeme shvatili kako je život zapravo prilično kratak i da nemaju puno vremena. Niste sebe otpisali? Ne smatrate da je život žrtva? Imate li dovoljno dobar razlog zašto biste tapkali u mjestu i mučili se sa brakomu kojem nema ljubavi?
U nekim regijama više u nekima manje, ali svejedno bih rekao da sporazumnih brakova, u određenom smislu, još uvijek ima u popriličnom broju. Šteta, životni vijek je tako kratak.. Motiv za ulazak u brak, na vašu žalost, mora biti prava ljubav, svi ostali motivi bračnu će vezu učiniti slabom i učiniti će kad-tad vaš život neiskrenim i turbulentnim u svom lošem smislu.
|