Shopping centar, taj čudesni rehabilitacijski centar našeg uma, spasioc mnogih brakova i bijeg iz životnih kolotečina. Čovjek, kao društveno biće po prirodi, teško može podnijeti monotoni životni ritam koji se nametne u tipičnom okružju tipične svakodnevice. Prenatrpani brojnim nepotrebnim obavezama i u oskudici slobodnog vremena, bračni parovi jedva dočekaju vikend da "uhvate malo zraka" i osjete duh života za koji se nadaju da još uvjek negdje postoji. Ali i vikendom ih čekaju "vikendaške" nepotrebne obaveze: iskoriste priliku da posjete neki dio rodbine, poprave ili počiste neki dio stana što tokom radnih dana nisu stigli. Dobro, ne kažem da je posjet rodbini nepotreban, ali da li je uvijek vrijedniji od vašeg vremena za odmor koje vam toliko nedostaje. A kad sve formalnosti i obaveze ispune, kao sitni lopovi, bračni parovi ukradu odnekud malo preostalog vremena za svoje zadovoljstvo. Da ih nitko ne primjeti, svako za sebe odu u shopping centar kupiti nešto po svojoj volji. Nemaju potrebe da izađu prošetati po gradu, uhvatit na tren osjećaj "vidjeti i biti viđen", to ih sve čeka u njihovom shopping centru. Rijeka automobila i bračnih parova u njima, sa ili bez nekih članova šire rodbine "u paketu", slijevaju se na ogromni parking ispred shopping centra, u lov na osjećaj upravljanja vlastitim životom. Hvatate prva slobodna kolica, shvatite da nemate kovanicu za oslobodit lanac koji ih drži, tražite prvu kasu da vam razmjeni papirnatu novčanicu u kovanicu, vraćate se po kolica, ulazite u velebnu građevinu... A tamo unutra, nema šanse da nekog poznatog ne sretnete, popričate i nastavite dalje, sretni što ste zadovoljili socijalnu potrebu i održavali u kondiciji vaše komunikacijske vještine.
Jedan od rijetkih trenutaka kada bračni parovi imaju osjećaj da upravljaju svojim životom je onaj kada se nađu u shoping centru. "Frustrirani ste poslom?" - Nema problema, kupnja aparata za brijanje sa 4 britvice i zamjena "zastarjelog" od 3, naravno po vašem izboru, riješit će vas bar na tren frustracija. "Djeca su vas izmorila tokom tjedna?" – Nema problema, kupnja supertankog higijenskog uloška sa supermoćnim upijajućim sposobnostima, naravno po vašem izboru, opustit će vas i odmoriti bar na tren.

Tako, prolazi ogromna masa ljudi sa kolicima koja guraju ispred sebe. Izdvajam iz gužve pogledom mladi bračni par u svojim ranim tridesetim, ispred njih dvoje djece razigrano, bezbrižno trče. Lica im umorna i na pragu nervoze, povremeno bace pogled da vide jesu li im djeca u vidnom polju... Svako zamišljen u neku svoju misaonu petlju, u neku svoju točku u daljini. Što li razmišlja muškarac u svojoj glavi, a što razmišlja žena?
Muškarac razmišlja otprilike ovako: "Bože, kako sam se samo uvalio u ovo? Nisam se ni okrenuo a vidi me gdje sam. Žena me potpuno zanemarila, posvetila se djeci... Zanemarila je i sebe, nije ni slika onoga što je bila kad smo se upoznali. Otplaćujem preskupi kredit za stan, svaki mjesec, al nema problema, tako ću i slijedećih dvadeset godina. Nemam vremena za stvari što sam davno planirao napraviti u životu. Djeca su mi divna, ali često nemam snage ni energije pružiti im sebe u najboljem izdanju. O Bože, kako sam se doveo u ovu bezizlazno stanje. Možda bi mi slanje sms poruke zgodnoj prijateljici podiglo raspoloženje. "
Žena razmišlja otprilike ovako: "Tamo na onom odjelu je popust 20% za dječju robu, kupit ću djeci novu trenerku, ova stara im se istrošila, moram kupiti sredstvo za izbjeljivanje, za sebe hlače, vidjela sam ih već prošli tjedan ali nisam bila sigurna hoću li ih kupiti, a mužu ću kupiti pamučne čarape..Da, one stare su mu se cijele isparale..Uh, gdje sam spremila spisak.."
Nema sumnje, žene u braku, za razliku od muškaraca, lakše sebi utuve svoju bračnu ulogu kao životnu misiju. Ako povremeno iz razonode, imaju ponekog dobrog kolegu ili prijatelja sa satova aerobika, s kojim ponekad odu na kavu, nema veze, to smatraju za dva odvojena svijeta i sve je to ionako prijateljski...